Kad slušate muziku, brojni delovi vašeg mozga se uključuju i postaju aktivni. Ali tek kada svirate neki instrument, ta aktivnost postaje poput kompletnog treninga za mozak. Šta se dešava? Anita Kolins objašnjava vatromet koji nastaje u mozgovima muzičara dok sviraju i proučava neke od dugotrajnih pozitivnih efekata ovog mentalnog treninga.
Da li ste znali da svaki put kada muzičari uzmu svoje instrumente u ruke počne vatromet po celom njihovom mozgu? Spolja, oni možda izgledaju mirni i skoncentrisani dok čitaju note i izvode precizne i izvežbane potrebne pokrete, ali u njihovim mozgovima je počela žurka.
Kako to znamo? Pa, u poslednjih nekoliko decenija neurolozi su napravili ogromne pomake u razumevanju funkcionisanja naših mozgova posmatrajući ih u trenutku rada instrumentima kao što su FMR i PET skeneri. Kada su ljudi spojeni na te mašine zadaci poput čitanja ili rešavanja matematičkih problema imaju odgovarajuće oblasti mozga u kojima se može primetiti aktivnost. Ali kada su istraživači dali ljudima da slušaju muziku, ugledali su vatromet. Više oblasti u njihovim mozgovima se obasjalo istovremeno, dok su obrađivale zvuk rastavljen na delove kako bi se razumeli elementi poput melodije i ritma, da bi se sve opet stopilo u jedinstveno muzičko iskustvo. A naši mozgovi obavljaju sav taj posao u deliću sekunde od trenutka kada čujemo muziku do trenutka kada naša stopala počnu da tapkaju u ritmu.
Ali kada su se naučnici okrenuli sa posmatranja mozgova slušalaca muzike na mozgove muzičara, mali dvorišni vatromet se pretvorio u proslavu jubileja. Ispostavilo se da, dok slušanje muzike angažuje mozak u neke vrlo interesantne aktivnosti, sviranje muzike je moždani ekvivalent za celo telo. Neurolozi su videli da se brojne oblasti mozga pale dok istovremeno obrađuju različite informacije u komplikovanim, međusobno povezanim i zadivljujuće brzim sekvencama. Ali šta je to u izvođenju muzike što pali svetlo u mozgu? Istraživanje je još relativno novo ali neurolozi omaju dosta jasnu zamisao. Sviranje muzičkih isntrumenata angažuje praktično sve delove mozga istovremeno, naročito u vizuelnom, auditivnom i motoričkom korteksu i kao kod svakog drugog vežbanja, disciplinovano, strukturisano vežbanje jača te funkcije mozga i omogućava nam da primenimo tu snagu i na ostale aktivnosti.
Najočiglednija razlika između slušanja muzike i sviranja je da potonje zahteva dobre motoričke aktivnosti koje su pod kontrolom obe hemisfere mozga. One takođe kombinuju jezičku i matematičku preciznost u kojima je više uključena leva hemisfera sa novim i kreativnim sadržajima u kojima prednjači desna. Iz tih razloga pronađeno je da reprodukcija muzike povećava obim i aktivnost u mozgu u žuljevitom telu, mostu između dve hemisfere. Na taj način se omogućava prenošenje poruka kroz mozak brže i kroz više različitih putanja. To može da osposobi muzičare da rešavaju probleme efikasnije i kreativnije i u akademskom i u društvenom kontekstu. Obzirom da izvođenje muzike takođe podrazumeva veštinu i razumevanje njenog emotivnog sadržaja i poruke, muzičari su često na višem nivou izvršne funkcije u kategoriji međusobno povezanih zadataka koji uključuju planiranje, strategiju i pažnju usmerenu na detalje i zahtevaju simultanu analizu i kognitivnih i emoconalnih aspekata. Ova sposobnost takođe utiče na rad naših sistema za memoriju. I zaista, muzičari pokazuju poboljšano pamćenje, stvaraju, skladište i preuzimaju uspomene brže i efikasnije. Istraživanja su pokazala da muzičari koriste svoje dobro povezane mozgove da bi dali svakom sećanju višestruke oznake, kao što je pojmovna, emocionalna, zvučna i kontekstualna oznaka, kao dobar internet pretraživač.
Dakle, kako da znamo da su sve ove pogodnosti jedinstvene za muziku u odnosu na recimo bavljenje sportom ili drugom umetnošću? A šta ako su ljudi koji se bave muzikom bili pametniji i pre nego što su počeli? Neurolozi su istraživali ova pitanja, ali do sada su otkrili da se umetnički i estetski aspekti kod učenja sviranja muzičkog instrumenta razlikuju od svake druge aktivnosti koju su proučavali uključujući i druge umetnosti. I u nekoliko istraživanja slučajno odabranih učesnika koji su pokazali isti nivo kognitivnih funkcija i neuronske obrade na početku, ispostavilo se da su oni koji su proveli neko vreme učeći muziku pokazali poboljšanje u brojnim oblastima mozga u odnosu na ostale.
Ova nedavna istraživanja o korisnosti sviranja za razvoj umnih sposobnosti unapredila su naše razumevanje mentalnih funkcija, otkrivajući unutrašnje ritmove i složene interakcije koje sačinjavaju zadivljujući orkestar našeg mozga.